Kad volja pobijedi sve prepreke

0
1035
views

Kada su prije četiri godine prvi trkači protrčali ulicama Banjaluke malo ko je mogao zamisliti da se u našem gradu rađa sportska manifestacija, koja će kroz samo nekoliko godina postati četvrti po brojnosti polumaraton u regionu. Trkačka euforija pokrenula je sve, od rekreativaca i sportista do onih koji nikada ranije nisu trčali, a svi imaju isti cilj – pomjeriti vlastite granice.

Banjalučki polumaraton danas nije samo sportska manifestacija, to je priča o kilometrima koji postaju put ka ostvarenju cilja, ali i povezivanju ljudi koji dijele zajedničku strast prema trčanju. To je mjesto gdje se susreću sve generacije, sklapaju doživotna prijateljstva i stvaraju najljepše priče o zajedništvu. Jednu takvu priču ispričao nam je Goran Martić, sales/project manager iz Banjaluke, koji već drugu godinu trči Banjalučki polumaraton.

Prošle godine bio je jedini predstavnik svoje kompanije na polumaratonskoj trci, a ove godine pridružilo mu se još sedam radnih kolega. Uprkos tegobama koje su mu otežavale osvajanje 21 kilometra, Goran je uz pomoć medicinskog osoblja i volontera, ipak, stigao do cilja.

„Prvih 12 kilometara sve je bilo u najboljem redu, ‘pace’ mi je bio puno bolji nego 2017. godine. A onda odjednom totalni otkaz. Mučio sam se još nekih 3km, ali kada su krenuli grčevi i kada sam osjetio toliku slabost da sam mislio da ću pasti, zatražio sam pomoć kod parka Mladen Stojanović“, priča Martić.

Brzom intervencijom doktora Dejana Đurđevića, Goran je vrlo brzo stao na noge i insistirao da nastavi trku. U komunikaciji sa organizatorima Banjalučkog polumaratona, koji su obezbijedili neophodnu pomoć na stazi, doktor je procijenio da Goran može da nastavi trku, ali uz konstantan nadzor do cilja.

„Doktor Đurđević je utvrdio da sam totalno dehidrirao (75/58 pritisak, 135 puls). Nakon 25 minuta lediranja, puno vode i ležanja, stanje se popravilo, te sam odlučio da nastavim. Prema preporuci doktora, morao je da me prati volonter na biciklu koji bi, u slučaju da mi pozli, mogao motorolom pozvati pomoć“, ističe Martić.

Volonteru na biciklu Milanu Bojiću putem radio stanice javljeno je da dođe u ordinaciju doktora Đurđevića, gdje mu je objašnjena situacija u kojoj se nalazi Goran Martić.

„Pratio sam ga do kraja i forsirao da unosi što više vode, kada smo se približili cilju Goran me zamolio da zajedno sa njim uđem u cilj“, objašnjava Milan, koji je dan ranije učestvovao u Balans+ School Run trci, gdje je peti prošao kroz cilj. Na polumaratonu je kao volonter zajedno sa Goranom Martićem postao apsolutni pobjednik.

Kako kaže, iskustvo učešća u ovoj manifestaciji je odlično, jer je upoznao mnogo vršnjaka i vršnjakinja, ali i stekao prijatelje trkače, poput Gorana Martića, koji je uz njegovu podršku uspio završiti trku.

„Prošao sam kroz cilj na Kastelu i to uz AC DC i Highway to Hell“, kaže Goran kroz smijeh.

Na ovogodišnjem polumaratonu, pored glavne trke Gorana je posebno oduševila trka za najmlađe Bambini maraton, ali i organizacija koja je, kako kaže, bila na neuporedivo višem nivou nego prethodnih godina čemu svjedoče nova trasa, više okrijepnih stanica i volontera, ali i cilj u Kastelu. Ističe da bi jedino pomjerio satnicu starta trke na 08:00, jer je, posljednje dvije godine, poslije 10:00 prevruće na stazi.

„Mislim da je polumaraton postao jedan od gradskih brendova, ako ne i #1 i da je uzročnik epidemije trčanja u Banjaluci. Dovojno je da prođete gradom i vidjećete koliko ljudi trči u parku, na Banjalučkom polju, uz Vrbas, na igralištu Gimnazije…“, smatra Martić.

Na pitanje da li će trčati sljedeće godine odgovara: „Naravno, pa kako da propustim festival pozitivne energije i dobrih vibracija, a osjećaj kad se prođe cilj je neponovljiv!“.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here